30 sud ne ispituje pravovremenost i taktiku policije već samo ispituje da li je osnovana tvrdnja da nisu preduzete neophodne mjere (vidi, naprijed citiranu, Plattform “Ärzte für das Leben“, stav 36). 107. Ustavni sud primjećuje da se, kao organizator Festivala, shodno Zakonu o javnom okupljanju građana, obratio nadležnoj PU odnosno MUP-u za izdavanje dozvole, koju je i dobio, pored ostalog, jer je ispunio i zakonski uvjet da se radi o održavanju mirnog skupa. Iz dokumenata koje su Ustavnom sudu predočili apelant i PU proizlazi da je organizacija Festivala, u dijelu koji se ticao bezbjednog odvijanja, u potpunosti urađena u saradnji i koordinaciji između PU i apelanta. PU je nakon održanog sastanka i dogovora s apelantom sačinila Operativni plan u kojem je, pored ostalog, naznačen i broj policajaca koji trebaju biti angažovani na osiguranju lokaliteta na kojem je bilo određeno otvaranje Festivala i koji su, kako je navedeno u ovom planu, trebali biti raspoređeni u dva prstena. U odgovoru na navode iz apelacije PU se nije izjašnjavala kojem broju posjetilaca i učesnika Festivala bi bio adekvatan broj angažovanih policajaca. Također, u skladu s ovlaštenjima koja ima, PU je apelantu naložila da preduzme određene mjere obezbjeđenja. Ustavni sud zapaža da iz predočenih dokumenta nije moguće zaključiti da apelant ovu obavezu nije i ispunio, s obzirom da bi to, u skladu s članom 9. Zakona o okupljanju građana, uzrokovalo zabranu skupa a što nisu okolnosti konkretnog slučaja. Zatim, PU je već bila upoznata s prijetnjama i najavama nasilja koje su bile usmjerene prema apelantu, samom Festivalu, kao i nekima od onih koji su ovu manifestaciju podržali javnim istupom. Također, opća situacija nastala u povodu održavanja Festivala, medijska pažnja i plakati koji su lijepljeni po gradu s porukama uvredljivoga sadržaja i pozivanjem na nasilje, kao i javni poziv o organizovanju kontra-skupa na dan otvaranja Festivala o kojem ga je apelant također obavijestio, a čiji učesnici su pozvani da dođu pred Akademiju i spriječe otvaranje Festivala, bili su dovoljan signal da se u konkretnom slučaju moraju primijeniti pojačane mjere zaštite. U tom smislu Ustavni sud smatra da apelantov eventualni propust u pogledu dostavljanja pozivnica e-mailom, u situaciji kada je njegova web-stranica već bila „hakovana“, ne može biti od odlučujućeg značaja za izazivanje nasilja do kojeg je došlo, s obzirom da je i o neovlaštenom upadu na web-stranicu PU već bila obaviještena, kao i s problemima s kojim se apelant suočio zbog toga u distribuciji poziva. Zatim, PU je istakla da je došlo do nasilja jer apelant nije u potpunosti ispoštovao mjere koje su mu naložene ne izjašnjavajući se pri tom o kakvim mjerama se radi i kako bi one u konkretnom slučaju spriječile nasilje koje se dogodilo. Pri tom, Ustavni sud zapaža da je, kako navodi i sama PU, apelant bio obavezan osigurati bezbjednost unutar objekata u kojim su se održavale planirane manifestacije, a policijske snage oko i van njih. Također, apelant je još u toku priprema za Festival angažovao specijalizovanu zaštitarsku agenciju koja je trebala osigurati redarsku službu na skupu, što je i bila zakonska obveza apelanta kao organizatora skupa, te je uz