33 moraju biti napravljeni u pogledu prioriteta i resursa. Najzad, ova obaveza ne može se shvatiti tako da nameće nemoguć ili neproporcionalan teret javnim vlastima (vidi Evropski sud, Özgür Gündem protiv Turske, presuda od 16. marta 2000. godine, st. 43. i 45). 115. Ustavni sud primjećuje da je od trenutka najave održavanja Festivala apelant kao njegov organizator bio izložen napadima, vrijeđanju i otvorenim najavama nasilja protiv njega, njegovih članova, kao i LGBTIQ populacije uopće. Također, kako proizlazi iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu, sve ovo nije ostalo nepoznato ni nadležnom MUP-u odnosno PU kojem je apelant od početka najave Festivala i u periodu priprema za otvaranje podnosio prijave, koje su bile potkrijepljene podacima i saznanjima kojim je raspolagao, koje su mogle poslužiti u svrhu otkrivanja i sprečavanja pojedinaca i grupa od kojih su prijetnje i uvrede dolazile. Sve prijave također su proslijeđene i KT. Osim toga, ove činjenice MUP-u, kao ni KT nisu mogle ostati nepoznate, s obzirom na kampanju koja je vođena u medijima i uopće interes koji je izazvalo organizovanje ovakvog događaja, kao i plakati i leci s uvredljivim porukama i pozivima na nasilje koji su bili postavljeni na vidnim i frekventnim mjestima u gradu. Najzad, iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizlazi da su MUP odnosno KT bili upoznati i s prijetnjama koje su upućene i onima koji su javno izrazili podršku Festivalu. Međutim, Ustavni sud primjećuje da do dana otvaranja Festivala, tj. 24. augusta 2008. godine, ni MUP ni KT nisu preduzeli niti jednu radnju u svrhu istraživanja i, eventualnog, otkrivanja pojedinaca od kojih su prijetnje, uvrede i pozivi na nasilje i dolazili. U tom smislu istraga, koja je pokrenuta nakon što se incident desio i koji je rezultirao otkazivanjem Festivala, u situaciji kada nadležni organi, iako upoznati s prijetnjama, nisu preduzeli ništa da ih istraže i tako spriječe da do nasilja dođe, ne može se prihvatiti kao ispunjenje pozitivne obaveze javnih vlasti da djeluju preventivno i da provedu efektivnu istragu. 116. Zatim Ustavni sud primjećuje, imajući u vidu da je za plasiranje prijetnji, uvreda kao i poziva na nasilje u najvećem broju slučajeva korišten Internet, da iz predočenoga nije moguće zaključiti da su preduzimane bilo kakve mjere i radnje prema imaocima web-stranica na kojim su objavljivani ovakvi sadržaji, odnosno prema imaocima web-stranica na čijim forumima su ostavljali poruke njihovi posjetioci, a kako bi se zaustavilo i spriječilo daljnje širenje ovakvih materijala. Ovo tim prije što, kako proizlazi, pristup ovim stranicama i njihovim sadržajima nije bio ničim ograničen. Također, do dana otvaranja Festivala nije preduzeto ništa ni u pogledu apelantovih prijava o neovlaštenim upadima na njegovu web-stranicu, prijetećim i uvredljivim porukama koje su upućene na njegovu e-mail adresu, kao i zloupotrebama ovih podataka, a do čega je došlo i pored, kako proizlazi iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu, apelantovih vlastitih nastojanja da se od njih zaštiti i da ih spriječi. U obimnoj dokumentaciji koja je priložena uz apelaciju