36 broj 6/06). Dodatnim protokolom obuhvaćena je i kriminalizacija djela rasističke i ksenofobične prirode počinjenih preko kompjuterskih sistema, kao što su, pored ostalog: širenje rasističkog i ksenofobičnog materijala putem kompjuterskih sistema, prijetnja s rasističkom i ksenofobičnom motivacijom, uvreda s rasističkom i ksenofobičnom motivacijom. Dalje, u relevantnom periodu KZFBiH je u Glavi XXXII propisivao krivična djela protiv sistema elektronske obrade podataka što odgovara obavezama preuzetim Konvencijom o kibernetičkom kriminalu. Međutim, obaveze preuzete i Dodatnim protokolom nisu se odrazile na sadržaj ove Glave, kao ni neki drugi dio KZFBiH. Zatim, KZFBiH ni u relevantnom periodu kao ni danas ne reguliše zločin iz mržnje kao svako krivično djelo koje je učinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog porijekla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe. Također, u relevantnom periodu, kao ni danas, u Bosni i Hercegovini ne postoji propis kojim je regulisano objavljivanje sadržaja na Internetu kojim bi se zaštitila prava građana, kada je riječ o sadržajima koji se publikuju na web-strancima, kao i objavama na različitim web-portalima i društvenim mrežama. Isto vrijedi i u pogledu Zakona o komunikacijama, koji kao državni zakon reguliše, pored ostalog, oblast telekomunikacija. Naime, Regulatorna agencija za telekomunikacije ne postupa po pritužbama građana u vezi s objavama na web-portalima i društvenim mrežama, već ih prosljeđuje Vijeću za štampu BiH. Vijeće za štampu BiH je samoregulatorno tijelo uspostavljeno kao izraz dobre volje medijske industrije da primijeni samoregulatorni sistem u štampi i online medijima. Vijeće postupa u skladu s Kodeksom za štampu i online medije u BiH, kao vlastitim propisom čiji je cilj da postavi osnove sistema samouređivanja u štampi i online medijima, koji će biti smatran moralno obavezujućim za novinare, urednike, vlasnike i izdavače printanih i online medija. Vijeću se mogu podnijeti pritužbe zbog sadržaja koji je publikovan na web-stranici neke medijske kuće, pored ostalog i kada se takav sadržaj može kvalifikovati kao govor mržnje. Međutim, odluke Vijeća su deklaratornog karaktera i ono nema autoritet da kažnjava prekršioca Kodeksa. 121. U konkretnom slučaju uvrede, klevete i prijetnje apelantu, te pozivi na nasilje su u najvećoj mjeri upućeni putem Interneta. Sve ovo se događalo u periodu (2008. godina) kada je već bilo dobro poznato da Internet, zbog visokog stepena anonimnosti, ohrabruje slobodu govora, te izražavanje i razmjenu najrazličitijih ideja, ali da zbog svoje anonimnosti predstavlja i moćno sredstvo u vrijeđanju i prijetnjama te kršenju prava drugih. Zatim, u relevantnom periodu bio je ratifikovan i Dodatni protokol Konvencije o kibernetičkom kriminalu, prema kojem su države potpisnice preuzele obavezu da kriminalizuju djela rasističke i ksenofobične prirode počinjena preko kompjuterskih sistema. Shodno navedenom proizlazi da je postojala obaveza javnih vlasti da