22 sudovima, kao i da činjenice na koje se žalila nisu imale učinak na njen rad, obzirom da je nastavila raditi u skladu sa ciljevima zbog kojih je osnovana. Priznajući rodbini nekih od žrtava da se mogu pojaviti kao aplikanti, Sud je, ipak ostavio otvorenim pitanje zastupanja žrtava koje nisu bile u stanju da djeluju u vlastito ime pred njim, prihvatajući da posebne okolnosti mogu zahtijevati posebne mjere.“ 72. Naime, navedeni predmet ticao se izuzetno ranjive osobe bez bliskih rođaka, g. Câmpeanu, mladog Roma s ozbiljnim mentalnim smetnjama, koji je bio obolio od HIV-a, koji je cijeli život proveo u ustanovama pod državnim nadzorom i koji je umro u bolnici, navodno, zbog nebrige. Nakon njegove smrti, iako nije mala nikakav kontakt s njim dok je bio živ, kao ni bilo kakvo ovlaštenje ili uputstvo od njega ili druge ovlaštene osobe, nevladina organizacija Centre for Legal Resources (u daljnjem tekstu: CLR) je podnijela aplikaciju Evropskom sudu zbog povrede prava iz člana 2, 3, 5, 8, 13. i 14. Evropske konvencije. 73. Evropski sud je CLR prihvatio kao de facto predstavnika g. Câmpeanu, ukazujući: da je gospodin Câmpeanu, u smislu člana 34. Evropske konvencije, direktna žrtva okolnosti koje su dovele do njegove smrti, a što čini suštinu navoda koji su istaknuti pred sudom u vezi s članom 2. (stav 106); da se CLR ne može smatrati indirektnom žrtvom jer nije pokazao dovoljno „blisku vezu“ s direktnom žrtvom niti je dokazao da ima „lični interes“, imajući u vidu kako su oni definisani u praksi suda (stav 107); da g. Câmpeanu, s obzirom na njegovu izuzetnu ranjivost, za vrijeme života nije bio u stanju pokrenuti bilo kakav postupak pred domaćim organima bez odgovarajuće pravne podrške i savjeta (stav 108); da je CLR nakon njegove smrti pokrenuo postupke pred domaćim organima s ciljem da rasvijetli okolnosti njegove smrti, te nakon što je zaključena istraga u kojoj je utvrđeno da nema kriminalnih radnji u vezi sa smrću g. Câmpeanu, podnio aplikaciju Sudu (stav 109); da domaće vlasti nisu osporavale i dovodile u pitanje djelovanje CLR pred zdravstvenim i sudskim tijelima u postupcima koje je pokrenuo, iako se radilo o djelovanju koje bi inače trebao preduzeti staratelj ili predstavnik (stav 110); da g. Câmpeanu u trenutku smrti nije imao bliske rođake kao ni da mu, zbog propusta javnih vlasti, nije bio imenovan staratelj iako je to bila zakonska obaveza, da je CLR uključen u njegov slučaj kao predstavnik na nacionalnom nivou neposredno nakon njegove smrti kada on očigledno više nije mogao izraziti bilo kakvu želju u vezi sa svojim potrebama i interesima i zahtijevati bilo kakve pravne lijekove, te da suštinu žalbe čine navodi o povredi člana 2. koje on kao direktna žrtva zbog smrti više ne može pokrenuti (stav 111); da, s obzirom na izuzetne okolnosti slučaja i ozbiljnu prirodu povreda, CLR treba biti omogućeno da djeluje kao predstavnik iako nema punomoć koju je izdao g. Câmpeanu da može djelovati u njegovo ime, te iako je aplikacija podnijeta nakon njegove smrti jer u suprotnom