37 osiguraju pravni okvir u kojem će pomiriti različite interese koji se očigledno natječu za zaštitu u ovom kontekstu. Naime, kako je već ukazano u ovoj odluci, prema stanovištu Evropskog suda, u određenim demokratskim društvima može se smatrati neophodnim da se sankcionišu ili čak spriječe svi oblici izražavanja koji šire, podstiču, promovišu ili opravdavaju mržnju na osnovu netrpeljivosti, ako se osigura da su "formalnosti", "uvjeti", "ograničenja" ili "kazne" proporcionalne legitimnom cilju kojem se teži. Izrazi i komentari: „Smrt pederima“ „pa nisu normalni, svi će redom da izginu 100%!!! Bujrum neka izađu al' nek' se ne bune kada ih polomimo. Upozoreni su. Sarajevo – ne spavaj. Probudite se ljudi, nađite organizatora toga i noge im polomite. Valja opet bombe kupovati... Ovaj put masakr na Kovačićima... Nisu ni Karadžić ni Mladić dovršili posao, sad mi moramo da dovršavamo. Sve ih treba poklati... Moramo malo namazanije, a to znači dopustiti pederima da organizuju paradu, a onda ih namlatiti bejzbol palicama, poljevati ih benzinom i zapaliti užu grupu organizatora, a određen dio pedera i lezbejki ubiti kod Vječne vatre kao opomenu za sve buduće generacije pedera ... Bolje je biti fašista nego homić. A to da li ih možemo terorisati ćeš da se uvjeriš kad ih budemo gazili i mi i policija i hitna, baš kao što je bilo u Beogradu“, upućuju na zaključak da su motivisani prije svega načinom na koji LGBTIQ populacija izražava svoju seksualnu i rodnu pripadnost i seksualno opredjeljenje. S obzirom na način na koji su, uglavnom, plasirane, tj. putem Interneta, imajući u vidu njegovu rasprostranjenost i dostupnost, nesumnjivo je i da su imale karakter javnog izražavanja. U tom smislu, predstavljaju „govor mržnje“ koji u najširem smislu podrazumijeva javno izražavanje ili prouzrokovanje mržnje prema određenoj grupi ili pojedincu zbog nekog njenog određenja u svrhu stvaranja netrpeljivosti, razdora, diskriminacije i nasilja i/ili raspirivanja već postojeće mržnje, s time što se ona kroz javni govor mržnje razvija, jača i produbljuje. Međutim, u relevantnom periodu kao ni danas, u KZFBiH nije regulisan zločin iz mržnje kao svako krivično djelo koje je učinjenog zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog porijekla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe. Stoga, propustom javnih vlasti da osiguraju jasan pravni okvir u kojem će pomiriti različite interese koji se očigledno natječu za zaštitu u ovom kontekstu u svrhu preventivnog djelovanja i odvraćanja od činjenja istih ili sličnih djela, kojim bi bilo onemogućeno širenje uvreda, kleveta i prijetnji prema apelantu i njegovim članovima i simpatizerima zbog organizacije Festivala posvećenog jednom legitimnom pitanju, u apelantovom slučaju, rezultiralo je fizičkim nasiljem na dan otvaranja Festivala i uzrokovalo da apelant odustane od daljnjeg održavanja, čime je apelantu uskraćeno efektivno uživanje prava na slobodu okupljanja. 122. Ustavni sud zaključuje da je u okolnostima konkretnog slučaja povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.i) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije.