45 modernosti ili tradicionalnosti, zapravo može značiti pristranost. Ustavni sud u takvim slučajevima, a ovo je jedan od takvih, mora biti veoma oprezan. Zatim, apelant tvrdi a i Ustavni sud nalazi da je osnovana tvrdnja da su javne vlasti propustile osigurati jasan pravni okvir kako bi preventivno djelovale u njegovom sprečavanju i odvraćanju od činjenja istih ili sličnih djela. Nije se teško složiti sa stavom da mora postojati konzistentan, a to znači i jasan pravni okvir kako bi javne vlasti, ne samo u ovoj oblasti, djelovale preventivno ali i općenito efikasno u zaštiti garantovanih sloboda, prava i interesa svih građana „mireći“ različite interese koji se očigledno i u ovom konkretnom slučaju natječu za zaštitu. Ipak, citirane odredbe relevantnih propisa (tačke 5761), prema mome mišljenju, upućuju da su ova dva nivoa javne vlasti (Federacija BiH i Kanton Sarajevo) u okviru svojih ovlaštenja osigurale dostatan pravni okvir koji im omogućava operativno djelovanje i sankcionisanje prekršioca. Iako postoji potreba pa i obaveza (Konvencija o kibernetičkom kriminalu te Dodatni protokol na ovu konvenciju, koje je BiH ratifikovala) da se specifična oblast tzv. sajber kriminala (Cyber crime) dodatno pravno uredi, prezentirane činjenice ukazuju da to, samo po sebi, nije odlučujuće uticalo na nivo garancija i efektivne zaštite. To na određen način sugeriše i apelantovo ukazivanje Ustavnom sudu da niko nije odgovarao za, između ostalog, krivično djelo oštećenja računalnih podataka ili programa iz člana 393. stav 2. KZ FBiH, što će reći da postojeći pravni okvir, uz sve eventualne nedostatke, pruža pravni osnov i okvir za intervenciju. Pa i u okvirima koje zagovara apelant ukoliko se to na relevantnim činjenicama može zasnovati. Dakle, možda se u suštini slučaj svodi na razumijevanje činjenica i objektivnu valorizaciju mjera koje su javne vlasti poduzele kako bi spriječile u znatnoj mjeri i očigledno nezakonite oblike ispoljavanja drukčijeg stava prema LGBTIQ populaciji općenito. U ovome segmentu, tj. da li postoji jasan pravni okvir, treba imati u vidu i nadležnost različitih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini o pitanju regulisanja i sankcionisanja tzv. sajber kriminala (Cyber crime). I konačno, iako dijelim stajališta većine u Ustavnom sudu u vezi s pitanjem dopustivosti apelacije (tj. u dijelu kojim je apelacija odbačena kao nedopustiva zato što ju je podnijelo neovlašteno lice, odnosno zato što je u drugom dijelu rationе materiae neosnovana) nisam mogao podržati odluku u cjelini zbog toga što ju je, prema mome mišljenju, u dijelu u kojem je apelacija dopustiva, trebalo odbiti kao neosnovanu.