političku korupciju“ čiji je autor teksta novinar M. K. i da je po tvrdnji autora teksta tuženi između ostalog izjavio „U pitanju je politička korupcija, odnosno kupovina odbornika...“, navodeći da je tuženi kao glavne aktere političke korupcije u G. označio Narodne poslanike S. D, bivšeg SDS-ovca....“ da „Lokalni politički oponenti u svojim javnim istupima ne štede opštinsku vlast, a da im se u tome pridružilo ministarstvo … iz kojeg je poručeno da G. neće dobiti sredstva od E. i. b. za projekat Vodovod i kanalizacija u iznosu od 672.000 evra...da „dolazak tih sredstava, između ostalih opstruiše tužilac, te da je tužilac lobirao da pomenuta sredstva ne dođu u opštinu G. “. Nesporno je i da su objavu „I. net“ pod naslovom „pobjedili smo političku korupciju“ prenijeli i BN televizija na svom internet portalu i SDS stranka na portalu SDS G. dana 31.03.2016. godine. S obzirom da je tuženi u predmetnom slučaju prema tvrdnjama tužbe, klevetu iznio u sredstvima javnog informisanja na internet portalu „I.net“ dana 30.01.2016. godine, u konkretnom slučaju primjenjuje se odredba člana 5 stav 1 Zakona o zaštiti od klevete kojom je propisano da su za klevetu iznesenu u sredstvima javnog informisanja odgovorni autor, odgovorni urednik, izdavač, kao i lice koje je na drugi način vršilo nadzor nad sadržajem tog izražavanja. Tuženi koji nije autor teksta nije pasivno legitimisan u slučaju kada je klevetničko izražavanje izneseno putem sredstava javnog informisanja. Pod autorom se ne smatra lice koje je dalo informaciju ili izjavu sredstvima javnog informisanja, (u konkretnom slučaju tuženi), već se pod autorom prema samom tekstu zakona podrazumijeva lice koje obrađuje određenu temu u objavljenoj informaciji (u konkretnoj situaciji novinar M. K.). Iz tih razloga, po ocjeni ovog suda, za izražavanja u tekstu pod naslovom „Pobijedili smo političku korupciju“ objavljenom na internet portalu „I.net“, a koje su prenijeli BN TV na internet portalu i internet portal SDS G. dana 31.01.2016. godine, bila bi odgovorna lica iz člana 5 stav 1 Zakona o zaštitu od klevete, a ne tuženi. Zbog navedenog pravilno je prvostepeni sud odbio tužbeni zahtjev tužioca nalazeći da tuženi nije pasivno legitimisan u ovoj pravnoj stvari. S tim u vezi, neosnovani su žalbeni prigovori tužioca da je prvostepeni sud donoseći pobijanu odluku pogrešno primjenio materijalno pravo kada je usvojio prigovor pasivne legitimacije tuženog, a da, ukoliko je prvostepeni sud smatrao da tuženi nije iznosio ili prenosio neistinite činjenice protiv tužioca, nego da je te činjenice kroz analizu novinarskog teksta iznosio autor teksta, onda je, a prema žalbi, iz sadržaja tog teksta vidljivo, da je tuženi povrijedio čast i ugled tužioca shodno odredbama čl. 200 Zakona o obligacionim odnosima, jer je dao neistinite podatke autoru, da tužilac vrši političku korupciju, onemogućava dolazak investicija i dr. Navedeno iz razloga, a po ocjeni ovog suda, autor objavljenog teksta je taj koji je trebao provjeriti istinitost datih podataka i informacija od strane tuženog, prije objavljivanja novinarskog teksta, na internet portalu „I.net“, a koji je sadržaj sporne izjave učinio dostupnim široj javnosti. U konkretnom slučaju prvostepeni sud je pravilno primjenio materijalno pravo pozivajući se na odredbe Zakona o zaštitu od klevete koji je lex specialis zakon u odnosu na Zakon o obligacionim odnosima, na koji se žalba poziva.