35 ovom dijelu dala određene rezultate, te da su neka od ovih lica identifikovana i da su protiv njih vođeni prekršajni postupci, upućuje na zaključak da preduzimanje istražnih radnji u ovom dijelu ne može biti označeno kao pretjeran teret za javne vlasti da istraže i spriječe nezakonite radnje koje su uključivale nasilje koje se dogodilo. Međutim, Ustavni sud zapaža da su ove radnje preduzete tek nakon što se nasilje već dogodilo i Festival otkazan, iako su nadležni organi bili upoznati s prijetnjama, pa se zbog toga ne mogu prihvatiti kao ispunjenje pozitivne obaveze javnih vlasti da djeluju preventivno i da provedu efektivnu istragu. 119. Zatim, Ustavni sud podsjeća da prema stanovištu Evropskog suda tolerancija i poštovanje jednakog dostojanstva svih ljudskih bića predstavljaju temelje demokratskog i pluralističkog društva. Zbog toga se, u principu, u određenim demokratskim društvima može smatrati neophodnim da se sankcionišu ili čak spriječe svi oblici izražavanja koji šire, podstiču, promovišu ili opravdavaju mržnju na osnovu netrpeljivosti, ako se osigura da su "formalnosti", "uvjeti", "ograničenja" ili "kazne" proporcionalne legitimnom cilju kojem se teži (vidi Evropski sud, Erbakan protiv Turske, presuda od 6. jula 2006. godine, stav 56). Dalje, prema stanovištu Evropskog suda, podsticanje mržnje ne mora podrazumijevati i čin nasilja ili druga krivična djela. Međutim, i sami napadi na lica počinjeni vrijeđanjem, ismijavanjem i klevetanjem posebne grupe ili dijela stanovništva mogu biti dovoljni za vlast da favorizuje borbu protiv rasističke mržnje u vidu slobode izražavanja kad se ona vrši na neodgovoran način (vidi Evropski sud, Féret protiv Belgije, aplikacija broj 15615/07, stav 73, 16. juli 2009. godine). Pri tom, Evropski sud posebno naglašava da je diskriminacija zasnovana na seksualnoj osnovi jednako ozbiljna kao i diskriminacija zasnovana na „rasi, porijeklu i boji“ (vidi, inter alia, Evropski sud, Smith i Grady protiv Ujedinjenog Kraljevstva, aplikacije br. 33985/96 i 33986/96, stav 97, ECHR 1999-VI). Izrazi koji konstituišu govor mržnje ne uživaju zaštitu člana 10. Evropske konvencije (vidi naprijed citiranu, Gündüz, stav 41). Najzad, efektivna prevencija teških djela kada se dovode u pitanje bitni aspekti i suština prava koje se garantuje, javnim vlastima može nametati obavezu kreiranja efikasne odredbe krivičnog prava koja će kroz efektivnu istragu i krivično gonjenje odvraćati od počinjenјa takvih djela (vidi, mutatis mutandis, naprijed citiranu X i Y, st. 23-24 i 27; August protiv Ujedinjenog Kraljevstva, (dec.), aplikacija broj 36505/02, 21. januar 2003. godine i M. C. protiv Bugarske, aplikacija broj 39272/98, stav 150, ECHR 2003-XII). 120. Ustavni sud primjećuje da je u relevantnom periodu (2008. godina) država Bosna i Hercegovina već bila ratifikovala Konvenciju o kibernetičkom kriminalu, kao i Dodatni protokol Konvencije o kibernetičkom kriminalu, a u vezi s kažnjavanjem djela rasističke i ksenofobične prirode učinjenih putem kompjuterskih sistema („Službeni glasnik BiH – Međunarodni ugovori“