43 - propustile osigurati jasan pravni okvir kako bi preventivno djelovale u sprečavanju i odvraćanju od činjenja djela usmjerenih protiv mirnog okupljanja građana, za što se smatra odgovornim zakonodavno tijelo Federacije BiH. Međutim, prema mome mišljenju, činjenice predočene Ustavnom sudu, ipak, ne upućuju na takav zaključak. Pogotovo ne i jednako u oba aspekta. Naime, iz korektno predočenih činjenica (tačke 7-44, te 54. i 55) očigledno je da javne vlasti, tj. nadležni policijski i drugi organi, nisu bile pasivni kako to tvrdi apelant, a većina u Ustavnom sudu prihvata, niti su propustile poduzeti neophodne mjere radi osiguranja mirnog okupljanja organizovanog u skladu sa zakonom, počev od toga: - da je blagovremeno izdata dozvola za održavanje manifestacije (Prvi Sarajevo queer festival) kao mirnog javnog skupa u apelantovoj organizaciji (tačka 107); - da su uz intenzivnu saradnju i uključenost apelanta kao organizatora (tačke 18. i 19) dogovorili sve neophodne mjere fizičkog, operativnog i KDZ osiguranja za mirno održavanje manifestacije (Operativni plan policije provođenja mjera fizičkog, operativnog i KDZ osiguranja Festivala, itd.); - da je, nesporno, bilo određenih propusta organizatora Festivala, kako u procjeni broja posjetilaca tako i u samoj realizaciji ranije dogovorenih mjera (zajednička konstatacija, tačka 32). - da su javne vlasti, u cjelini posmatrano, provele niz postupaka i mjera organizacione, operativne i sigurnosne naravi za mirno održavanje manifestacije, te provele prekršajne odnosno krivično-pravne postupke s ciljem razotkrivanja i sankcioniranja osoba koje su se ponašale nasilnički u vrijeme otvaranja, odnosno u periodu prije i nakon otvaranja Festivala (tačka 40); - da je protiv jednog broja policijskih službenika vođen disciplinski postupak (tačke 43. i 44); - itd..., kao što je to u činjeničnom supstratu navedeno. Nije sporno, na to i Ustavni sud s pravom podsjeća, da pozitivna obaveza države (dakle javnih vlasti) podrazumijeva i poduzimanje radnji na efektivnom provođenju istrage i, kada je to neophodno, osiguranje zaštite od nezakonitih akаta koji uključuju nasilje. Ali i Ustavni sud konstatuje da one, dakle javne vlasti, „....to ne mogu i apsolutno garantovati, i imaju široka diskreciona prava u izboru sredstava koje će koristiti......“ te da je „....obaveza koju preuzimaju