44 javne vlasti u skladu s članom 11. Konvencije (je) obaveza u pogledu mjera koje će biti poduzete, a ne rezultata koji će biti postignuti. U tom smislu, Evropski sud ne ispituje pravovremenost i taktiku policije već samo ispituje da li je osnovana tvrdnja da nisu poduzete neophodne mjere (tačka 106). Iako, dakle, poduzete mjere očigledno nisu bile „apsolutna garancija“ mirnog održavanja manifestacije, kako to zakon i drugi propisi garantuju svim građanima, ja imam utisak da Ustavni sud (zapravo većina), utvrđujući povredu apelantovih prava, na nedovoljno utemeljen način šalje očigledno ipak potrebnu poruku da je garant ostvarivanja sloboda i prava građana u skladu s Ustavom BiH i Evropskom konvencijom. Naime, iako Ustavni sud kroz svoje odluke, zajedno s drugim organima u okviru njihove nadležnosti, mora ne samo ohrabrivati nego i garantovati efektivnu primjenu široke lepeze ustavnih sloboda i prava svih građana Bosne i Hercegovine, njegove konkretne odluke moraju biti utemeljene na nepristrasnoj ocjeni i primjeni kako ustavnih normi i odredaba Evropske konvencije tako i činjenica na kojima se te odluke zasnivaju. Kakve god one bile i na koga god se one odnosile. U ovome slučaju Ustavni sud, zapravo većina, uz dužno poštovanje, je ipak bio „strog sudija“. Bez obzira, valja i to naglasiti, što je ponašanje i djelovanje jednog broja protivnika Queer festivala (a protivljenje „filozofiji“ LGBTIQ populacije je, također, legitiman građanski stav ali se, kao i svaki drugi, može i mora manifestovati bez nasilja, vrijeđanja i ugrožavanja bilo čije sigurnosti i sl.), u određenoj mjeri bilo suprotno Zakonu o javnom okupljanju i drugim propisima. Činjenice pokazuju da su nasilničko ponašanje kao takvo javnе vlasti sankcionisale. Dakle, javne vlasti su djelovale. Nije, naravno, na Ustavnom sudu, niti je moja namjera da u konkretnom slučaju procjenjujem u kojoj mjeri je datum održavanja Queer festivala uticao na reakciju protivnika ne samo Festivala nego i LGBTIQ populacije općenito, ipak valja primijetiti da apelantova konstatacija (tačka 9) kako je „smatrao da je mjesec ramazana najmirniji mjesec u godini i da poklapanje ova dva događaja neće biti problematično“, ipak djeluje neuvjerljivо. Bez obzira što bi, najvjerovatnije, reakcija bila slična da je odabran i neki drugi datum (potvrđuju to iskustva u zemljama regije, pa i šire). Stoga, konkretno ali i općenito posmatrano, koliko god nekima to bilo teško shvatiti i/ili prihvatiti, činjenica da su u tradicionalni obrazac multikulturalnosti bh. društva uneseni novi kulturološki i drugi elementi (izraženi kroz važeći ustavni model ljudskih prava i sloboda) s kojima dosadašnje iskustvo i tradicionalni obrasci u određenoj mjeri ne korespondiraju, obavezuje sve one koji se „natječu za zaštitu“ svojih prava i sloboda na više razumijevanja i senzibiliteta. Tako će se i realne „napetosti“ između suprotstavljenih kulturoloških modela i koncepata (tradicionalnih ali i novih) pa i njihova promocija kao izraz i odraz legitimnih prava na različitost, razrješavati na miran i tolerantan način, u skladu sa zakonom. Preferiranje, sa stanovišta