32 aplikacija broj 38178/97, stav 53, ECHR 1999-IX). Pri tom, od suštinske važnosti je i da političari u javnim istupima izbjegavaju netoleranciju (vidi Evropski sud, Erbakan protiv Turske, aplikacija broj 59405/00, 6. jul 2006. godine, stav 64). 111. Ustavni sud ukazuje da je apelant uz apelaciju predočio i pismena obraćanja nizu institucija na svim nivoima vlasti u BiH, kao i, u to vrijeme, ličnostima i političarima koji su obnašali važne javne funkcije. U svim ovim obraćanjima, pored ostalog, upućen je apela za javni istup kojim bi se spriječilo i osudilo najavljeno nasilje i govor mržnje, a što je u pismima bilo ilustrovano porukama i prijetnjama koje su upućene apelantu. Ishod ovih obraćanja su bila saopćenja samo dvije institucije, te sastanci s dva zvaničnika, odnosno njihovim predstavnicima, u povodu kojih zvaničnici nisu izdali bilo kakvo javno saopćenje. Pri tom, iz dokumentacije koja je predočena Ustavnom sudu proizlazi da su u javnim istupima u sredstvima informisanja i neki političari iznosili stavove koji su upućivali na negiranje LGBTIQ populacije, izražavajući negativan stav prema Festivalu, kao i bilo kojem obliku javne prezentacije ovog dijela populacije. 112. Ustavni sud podsjeća da je uloga javne vlasti da štiti i promoviše pluralizam, toleranciju i društvenu koheziju kao vrijednosti inherentne demokratskom društvu. U tom smislu, u okolnostima konkretnog slučaja, na javnim vlastima je bilo da se, u skladu s navedenim vrijednostima, zalažu za pomirljive stavove a ne da doprinose daljnjoj konfrontaciji koju je izazvalo organizovanje jednog ovakvog događaja (vidi, mutatis mutandis, naprijed citiranu, Ouranio Toxo, stav 42). Stoga je, po mišljenju Ustavnog suda, i ignorantski odnos javnih vlasti, odnosno stav izražen u javnim istupima pojedinih zvaničnika, očigledno doprinio nasilju koje se dogodilo na dan otvaranja Festivala. 113. Zatim, apelant tvrdi da je u konkretnom slučaju izostala efektivna istraga u otkrivanju i kažnjavanju organizatora i osoba koje su inicirale nasilje koje se dogodilo iako su i mediji objavili imena ovih osoba kao i njihove fotografije, odnosno da do danas niko nije odgovarao za krivično djelo sprečavanja ili ometanja javnog okupljanja iz člana 190. KZFBiH. U odgovoru na ovaj dio navoda iz apelacije i MUP i KT su istakli da su u konkretnom slučaju preduzete mjere i radnje i na otkrivanju i sankcionisanju lica koja su učestvovala u nasilju koje se dogodilo, odnosno da su neka od ovih lica krivično i prekršajno i procesuirana i kažnjena. 114. Ustavni sud podsjeća da pozitivna obaveza države podrazumijeva i preduzimanje radnji na efektivnom sprovođenju istrage i, kad je to neophodno, osiguranje zaštite od nezakonitih akata koji uključuju nasilje. Obim ove obaveze zavisi od konkretnih prilika koje vladaju u zemlji, kao i teškoća s kojim se javne vlasti suočavaju u upravljanju modernim društvima i izbora koji