34 dokumentovan je sadržaj poruka koje su pristizale na njegovu adresu, koje su ostavljane na forumu na njegovoj web-stranici, na forumima imalaca drugih web-stranica, te najzad sadržaj tekstova koji su imaoci pojedinih web-stranica objavljivali, kao i da je ove dokumente predočio uz svoje prijave nadležnoj PU. Iz navedenih materijala proizlazi da je homoseksualnost označena kao bolest i pošast savremenog društva, kao zlo protiv kojeg se treba boriti, kao krivac za AIDS i HIV, da je izjednačena s pedofilijom, da je protivna odnosno da uništava moral društva i dr. Također, u ovim tekstovima ne mali broj je i onih koji pozivaju na otvoreno nasilje, sugerišu najgrublja i svirepa sredstva koja pri tom treba primijeniti i mjere koje treba preduzeti prema organizatorima i učesnicima Festivala, te LGBTIQ populaciji uopće. 117. Ustavni sud primjećuje da Internet predstavlja specifičan način komunikacije i jedan od njegovih fundamentalnih principa je visoki stepen anonimnosti koji garantuje svojim korisnicima. Zahvaljujući tome, Internet ohrabruje slobodu govora, te izražavanje i razmjenu najrazličitijih ideja. Međutim, zbog visokog stepena anonimnosti Internet predstavlja i moćno sredstvo, pored ostalog, za vrijeđanje i prijetnje, te kršenje prava drugih. Nasuprot tradicionalnim medijima, žrtva ne može lako da identifikuje osobu ili grupu koja je uputila uvrede i prijetnje zbog činjenice da je moguće da se sakrije iza pseudonima ili čak da koristi lažni identitet. Zbog toga i istraživanje i otkrivanje osoba ili lica koja ovakve radnje preduzimaju, odnosno onemogućavanje ili praćenje ovakvih poruka, može biti otežano ili čak i nemoguće i pored raspoloživih tehničkih sredstava kao i mjera i radnji koje žrtva može koristiti kako bi spriječila ili onemogućila prijem ovakvih poruka. Stoga je obaveza zakonodavca da osigura okvir u kojem će pomiriti različite interese koji se očigledno natječu za zaštitu u ovom kontekstu (vidi Evropski sud, K.U. protiv Finske, presuda od 2. decembra 2008. godine, st. 34. i 49). 118. Ustavni sud primjećuje da je u relevantnom periodu u okviru Federalnog MUP-а već postojao specijalizovani Odjel za istraživanje kibernetičkog kriminala. Međutim, kako proizlazi iz predočenih dokumenata, ovaj Odjel je preduzeo radnje na istraživanju i otkrivanju osoba koje su uputile prijetnje i uvrede apelantu, te pojedinim od njegovih članova lično, tek nakon prijava koje su podnijete 27. septembra 2008. godine, odnosno kad se nasilje već dogodilo. Ustavni sud ukazuje da se u odgovoru na navode iz apelacije MUP odnosno KT nisu izjašnjavali zbog čega ovaj Odjel nije angažovan ranije, s obzirom da je apelant prijave o prijetnjama i uvredama upućenim putem Interneta dostavljao još od 10. septembra, da ih je dokumentovao kako u pogledu sadržaja, tako i, u ne malom broju slučajeva, imenima lica koja su ih upućivala ili bar podacima koji su mogli biti od koristi da se ova lica identifikuju, te najzad da je MUP sve prijave prosljeđivao KT po čijem nalogu ovaj specijalizovani odjel može biti i angažovan. Ustavni sud primjećuje da činjenica da je istraga u