na internet stanici SDS G; da je dana 31.01.2016. godine u više navrata navedeni intervju prepričao R. G. sa svim klevetničkim izražavanjem; da je zbog sadržaja intervjua trpio duševnu bol, što se sve odrazilo na njegovo opšte zdravstveno stanje kao i na poslovanje zdravstvene ustanove koja je u vlasništvu njegove supruge; da iz iskaza tuženog proizlazi da su njegove izjave izvučene iz konteksta, što u suštini predstavlja njegovo mišljenje a ne iskaz o vizuelnom i čulnom opažanju u prošlom vremenu; da sud nije poklon vjeru sadržini CD-a sa tonskim zapisom sporne emisije u kojoj je tuženi dao intervju iz razloga što je tuženi osporio autentičnost glasa i osobe koja daje intervju, a da na CD-u ne postoji naziv izdavaoca CD-a niti propratni dokument koji potvrđuje da je navedeni CD izdala novinska agencija ili internet portal koji je snimio CD. Na prednjem utvrđenju, prvostepeni sud zaključuje da je zbog objave spornog intervjua tuženog na „I.net“ kasnije na BN portalu i portalu SDS stranke narušen ugled i čast tužioca i da je tužilac pretrpio strah i duševnu bol u mjeri kako je to utvrdio vještak medicinske struke u datom nalazu i mišljenju, jer se radi o tekstu vrlo neprijatnog i kompromitovanog sadržaja, bez obzira što je tužilac javna ličnost, poslanik u skupštini… i što je dužan tolerisati izražavanja koja ga mogu uznemiriti. Međutim prvostepeni sud utvrđuje da je tužilac morao tužbu usmjeriti protiv autora teksta M. K, urednika ili izdavača izražavanja, odnosno lica koje je na neki drugi način efikasno kontrolisao sadržaj tog izražavanja, zbog čega tuženi nije pasivno legitimisan u ovoj pravnoj stvari, jer isti nema svojstvo lica koje kontroliše sadržaj izražavanja. Slijedom prednjeg prvostepeni sud je u cijelosti odbio zahtjev tužioca, koju odluku je donio pozivom na odredbe čl. 3, čl. 4, čl.5, čl. 13 i čl. 16 Zakona o zaštiti od klevete („Službeni glasnik RS“ broj 37/01), čl. 7 i čl.123 Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj: 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13 – u daljem tekstu: ZPP). O troškovima postupka prvostepeni sud je odlučio pozivom na odredbu čl. 386 stav 1 ZPP, prema uspjehu tuženog u parnici primjenom tar. br. 2 i 12 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata („Službeni glasnik Republike Srpske”, broj: 68/05 - u daljem tekstu Tarife). Ovaj sud je ispitao prvostepenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje, imajući pri tome u vidu da se radi o sporu male vrijednosti, koje odluke se ne mogu pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u smislu odredbe člana 433 stav 1 ZPP i odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga: Odredom člana 5 stav 1 Zakona zaštiti od klevete je propisano da svako poslovno sposobno lice koje prouzrokuje štetu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem izražavanja nečeg neistinitog, identifikujući to lice trećem licu, odgovorno je za klevetu, ako je to lice prouzrokovalo štetu u svojstvu autora, urednika, ili izdavača izražavanja, ili u svojstvu lica koje je na drugi način efikasno kontrolisalo sadržaj tog izražavanja, kao i pravno lice koje je objavilo izražavanje. Nespornim se u toku prvostepenog postupka pokazalo da je na internet portalu „I.net“ dana 30.01.2016. godine objavljen intervju tuženog pod naslovom „Pobijedili smo